10

utorak

siječanj

2012

Tražeći sebe

Pobjegla sam
pod oblake
tražeći samu sebe
Iz zaglušujuće tišine
negdje iza lahora
ugledah
sjenu bez tijela
tijelo bez sjene
Slika se kosila
sa osječajima
Odnekud je zvonio
kampanel
Pružih ruke
šečući izmedju oblaka
Sigurna...
Koračah ljestvicom
grandioznih tonova
dotičući Božje dahove
Iza nezamjetne
nebeske ovčice
pronadjoh sebe
Neoštećenu
pospremljenu...
Okupana
osjećajem sreće
spustih se
po istoj onoj ljestvici
držeći svoje ruke...
U niže tonove
medju svoje tokove
kojima se
prišivaju sjene

04

srijeda

siječanj

2012

PO DOGOVORU

Odbrojali smo
brojeve
(po dogovoru)
hvatajući neke
posljednje zrake
nestalih sunaca
u zamagljenim daljinama...

Odbrojali smo
strahove
ulivene u zaliske
(glumili smo da smo hrabri)
koji su se grčili
dok smo susprezali kapljice
da se orose
i padnu iz pogleda
u hladna jutra
(poput kockica
netom pripremljenog leda
koji bi trebao okrijepiti duše)

Odbrojali smo
napisane rime i
besmislene kombinacije
slova i uzdaha
ukradene naletima vjetrova
koji u fijucima zbijaju šale
I nismo htjeli da uoče
kako još nismo
odbrojali osječaje
(jer u našim uglovima
nerazvijene zavojnice
nevidljivima ikome doli nama
jos uvijek spava ono naše dijete
I neka spava)


Odbrojali smo minute
zadane da pokažu istinu
i sjajem smo ukrasili poglede
dok su se pomalo umorne
poput najudaljenijih zvijezda
lampice proslave
polako gasile

Odbrojali smo i čekanje
i nismo više brojali
jer osjetio se dašak nesvjesnog
Možda zbog nemira od prije
a možda i zbog istine...

Prkoseći nedozvoljenom
zaklonjeni pogledima publike
svjesno i svojevoljno smo
odbrojali i prepreke
koračajući zbrojeni
u osvojeni dan...

STAKLENA

Zaustavljena sam u slici
nekog nestaloga vremena
izradjenoj u tehnici
assemblagea.

(ne ovoj dolje
ovo je tek skica
nestvarnosti
uokvirena u duplericu
knjiznoga bloka,
i skicirana objektivom
starog fotografa)

Od komadica stakala sam
sacuvanih nakon kraha.
Zaljepljena na maketu
salonskog piana
Negdje ispod haljine boje dima
staklasta ali fiksirana
prozirna ali obojana
bojama bijeloga spektra..

(koji uzgred receno
u sliku dodaje
cetvrtu dimenziju
ugradjujuci u nju
smijelost osjecaja)


Zaustavljena sam
u tvome pogledu
uz rub kreveta
Nogu obnazenih
ispod tvojih kapaka
Udaljena neshatljivosti Svemira

Zaustavljena u haljini prabake
u pokusaju da gestama odglumim
neku proslu sebe
bez reinkarnacije sam vracena
u zaustavljeno vrijeme...
i iz komadica stakala sam
ozivljena

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.